Резултати претраге

I Love

The night mustn't come to the streets of Ljubljana
All the lights are on
This city stays up late
 
All around a joyful laugh is heard
But a thought is chasing me
To some place far away from people
 
There, in the mountains
The night was still allowed to embrace the meadows
Her, instead of me
She kissed
 
I love,
I know that I truly love her
Now I only listen to the night
Now I can admit
 
But I know that she's too young for me
Spring still reigns within her
She's still exploring the world
I'm an old man compared to her
 
Blegaš* has already wrapped itself in moonlight
And the songs of birds sink
Into silence slowly
 
All of nature is sleeping and the morning's dreaming
But something's chasing me
And it doesn't let me sleep
 
I'm afraid of dreaming now
You always come into my dreams
And you don't allow me
To forget
 
I love,
I know that I truly love you
Now I only listen to the night
Now I can admit
 
You're not mine but I still love you
I'm trying to forget
My heart is trying to forget you
But in vain
 
I love
This heart doesn't give in
I'm still trying to love
Even though in vain
 
I love,
I know that I truly love you
Now I only listen to the night
Now I can admit
 

It's Not Her

Here, by the window I'm standing now, staring into the white night.
I hide behind the curtain and hope that you don't see me.
 
You're with her, embraced on the street, hidden from my eyes.
Quietly you pass me by, you've forgotten who I am long ago.
 
She didn't take care of you and warm your floor barefoot.
It's not her, you should know, I am the one that has loved you.
She didn't knock the stone down and wipe the dust from your heart.
Around her your fire ignites again and burns out.
 
I know, you compare me to her, like Picasso and his copies.
She should thank me sometime, I taught you how to dream.
 
She didn't take care of you and warm your floor barefoot.
It's not her, you should know, I am the one that has loved you.
She didn't knock the stone down and wipe the dust from your heart.
She never fell back in your arms like a boomerang.
 
And I know when the circle spins, uneasiness trembles,
you come close again, I feel you, until the end I feel you.
 
She didn't take care of you and warm your floor barefoot.
She didn't, you should know, I am the one who has loved you.
It's not her, you should know, I am the one that has loved you.
She never fell back in your arms like a boomerang.
 
It's not her, no, it is me, that has loved you.
 

Četiri godišnja doba

Zimu si spustio u srce,
uzeo si proleću nadu,
a opet ću bez tebe cvetati, sama.
 
Miris leta u kosi,
kiša jeseni u očima,
četiri godišnja doba su opet tu među nama.
 
Ples leptira,
među pahuljama obećanje,
previše reči za naš svet.
 
Sve sam ti verovala,
previše sam želela,
ne treba da znam gde i
s kim ćeš noćas spavati.
 
Sve sam ti verovala,
previše sam želela,
znam, nismo više ono
što smo bili.
 
Ja i ti! Toga više ništa nema...
Ja i ti! Samo još bledo sećanje na bol...
 
Ako stvarno odlaziš,
srećan put,
još jedna od mojih grešaka,
opet ću bez tebe cvetati, sama.
 
Zaboraviću tvoj glas,
miris, obećanja i lice,
četiri godišnja doba, zadržaću za sebe.
 
Svaka senka,
nosila je tvoj obris,
od tebe nije ostalo ništa...
 
Sve sam ti verovala,
previše sam želela,
ne treba da znam gde i
s kim ćeš noćas spavati.
 
Sve sam ti verovala,
previše sam želela,
znam, nismo više ono
što smo bili.
 
Ja i ti! Toga više ništa nema...
Ja i ti! Samo još bledo sećanje na bol...
 
Ako stvarno odlaziš,
srećan put,
još jedna od mojih grešaka,
opet ću bez tebe cvetati, sama.
 
Zaboraviću tvoj glas,
miris, obećanja i lice,
četiri godišnja doba, zadržaću za sebe.
 
Ja i ti! Toga više ništa nema...
Ja i ti! Samo još bledo sećanje na bol...
 
Ja i ti! Toga više ništa nema...
Ja i ti! Samo još bledo sećanje na bol...
 

Zauvek

Ja idem tamo,
gde mi ti pevaš 'moja, moja, moja'.
Tvoja pesma će uvek biti ona,
još smo tu i još smo isti.
 
Ti si moj podstreh, ti si taj,
s tobom gledam napred.
Ja sam tvoj podstreh i ja sam ta,
koja ti sve iz sebe daje.
 
S tobom imam to što ne prolazi,
s tobom me nije strah od visine,
s tobom imam to i ne prolazi,
naš dan, koji ne iščezava.
 
Digni me više,
ljubi me nežno.
Želim te bliže,
neka bude zauvek.
 
Ja idem tamo,
gde se sve dešava za tebe, za tebe, za tebe.
Još pevamo isto,
još smo tu, još uvek je ono...
 

Nije ona

Tu kod prozora sada stojim i pred belom noći zamišljeno stojim.
Iza zavese se sakrijem i nadam se da me ne vidiš.
 
Sa njom zagrljen na ulici, sakriven pred mojim očima.
Tiho pored mene prolaziš, ko sam, to već odavno ne znaš.
 
Nije ona tebe čuvala i bosa grejela tvoje tlo.
Nije ona, znaj, ja sam ta, koja te je volela.
Nije ona za tebe kamen rušila, niti je prašinu sa tvog srca brisala.
Kraj nje se tvoja vatra rasplamsa i dogoreva.
 
Znam, sa njom me upoređuješ, kao sliku Pikasa i kopije.
Trebalo bi na tome nekad da zahvalim i naučila sam da te sanjam.
 
Nije ona tebe čuvala i bosa grejela tvoje tlo.
Nije ona, znaj, ja sam ta, koja te je volela.
Nije ona za tebe kamen rušila, niti je prašinu sa tvog srca brisala.
Kao bumerang se u tvoj zagrljaj nikad nije vratila.
 
I znam onda, kada se krug zavrti, nemir drhti,
opet mi se približavaš, da osećam te, sve do kraja te osećam...
 
Nije ona tebe čuvala i bosa grejela tvoje tlo.
Nije ona, znaj, ja sam ta, koja te je volela.
Nije ona za tebe kamen rušila, niti je prašinu sa tvog srca brisala.
Kao bumerang se u tvoj zagrljaj nikad nije vratila.
 
Nije ona, ne, ja sam ta, koja sam te volela.